NASA-in svemirski teleskop James Webb je pokrenut deset godina zakašnjenja i 10 milijardi dolara preko budžeta, ali to se konačno dogodilo. Sada kada je teleskop u svemiru, šta čeka astrofiziku izvan Zemljine površine? Evo 5 nadolazećih misija o kojima treba razmišljati.
Rimski teleskop Nancy Grace
Nazvan po Nancy Grace Roman, NASA-inom prvom glavnom astronomu, teleskop se prvobitno zvao Infracrveni svemirski teleskop širokog polja ili WFIRST. Njegova glavna svrha je mapiranje velikih područja svemira radi proučavanja tamne energije.
Teleskop, za koji se očekuje da će biti lansiran 2027. godine, istražit će milione galaksija, stvarajući mapu našeg kosmološkog susjedstva. Astronomi se nadaju da će koristiti raspodjelu galaksija za proučavanje evolucije tamne energije. Kao bonus, instrument će također koristiti gravitacijsko mikrolensing – male promjene u pozadinskom svjetlu zvijezda – da detektuje potencijalno milione egzoplaneta.
LUVOIR
Svemirski teleskop James Webb je kao poboljšana verzija svemirskog teleskopa Hubble. Toliko je velik da se ne uklapa ni u oklop jedne rakete bez složenog sklopa zrcalnih segmenata, koji podsjećaju na origami. Large Ultraviolet/Optical/Infrared Surveyor (LUVOIR) je još veći, sa prečnikom ogledala većim od 15 m. Astronomi se nadaju da će ovaj teleskop opšte namene moći da reši niz astronomskih naučnih zadataka, kao što je posmatranje oblaka vrhove Jupitera u rezoluciji od 25 km i pronalaženje biosignatura u atmosferama drugih planeta.
LUVOIR je tek u fazi projektovanja i takmiči se sa drugim opservatorijama za prioritetno finansiranje. Ali ako projekat bude realizovan, mega-svemirski teleskop će biti lansiran 2030. godine.
HabEx
Potraga za naseljivim planetama je vrlo vruća tema u astronomiji. Otkriće Zemlje 2.0 bilo bi rudnik zlata, pomoglo bi nam da shvatimo koliko je život rasprostranjen u svemiru, a možda čak i najavilo otkriće da nismo sami. Da bi to učinili, astronomi traže bliske kopije Zemlje - planete s masom i sastavom sličnim našem matičnom svijetu, koje kruže oko zvijezda nalik suncu na udaljenosti dovoljnoj za postojanje tekuće vode. Ali pronalaženje planete je samo početak, moramo proučiti njegovu atmosferu u potrazi za biosignaturama - hemijskim nusproizvodima života. Na primjer, velika količina kisika može ukazivati da na planeti postoji aktivna fotosinteza, a velika količina metana može nam pokazati da tamo postoje organizmi nalik bakterijama.
Habitable Exoplanet Imaging Mission (HabEx) nada se da će to učiniti. Iako je njegovo finansiranje također u konkurentskoj fazi, pristalice projekta se nadaju da će HabEx pokrenuti 2035. godine. Ono što HabEx čini briljantnim je njegova zvezdana senka – masivni leteći disk koji će blokirati svetlost pojedinačnih zvezda, omogućavajući teleskopu da dobije direktne slike egzoplaneta.
LISA
Svemirska laserska interferometrijska antena (LISA) je svemirska opservatorija gravitacionih talasa. Pod vodstvom Europske svemirske agencije, ciljat će izvore gravitacijskih valova koje ne mogu detektirati zemaljski detektori, poput sudara supermasivnih crnih rupa i spajanja kompaktnih objekata u našoj galaksiji. LISA će se sastojati od tri satelita koji će kružiti oko Sunca na udaljenosti od oko 2,5 miliona km jedan od drugog.
Konstantnim bacanjem lasera naprijed-nazad, sateliti će moći izmjeriti sve male promjene u udaljenosti između njih, posebno ako im nailaze gravitacijski valovi. Puštanje opservatorije u rad planirano je za 2034. godinu.
dati
Bilo je vremena pre nego što su se zvezde pojavile. Prvih nekoliko stotina miliona godina nakon Velikog praska nazvano je "mračno doba". Ovu epohu nije posmatrao nijedan teleskop... jer je bio mrak. Ali niti neutralnog vodonika lebdjele su kroz ovu tamu. Neutralni vodonik emituje veoma specifičnu svetlost talasne dužine od tačno 21 cm. Ovo zračenje je putovalo svemirom svih ovih eona i danas, 13 milijardi godina kasnije, promenilo je svoju talasnu dužinu za 2 m. Ovo je radio opseg, što znači da je svaki pokušaj detekcije ove vrste zračenja potisnut našim zemaljskim radio dometom. Tu u pomoć priskače projekat Dark Ages Radio Explorer (DARE).
DARE je trenutno u fazi dizajna i predlagači projekta se nadaju da će ga pokrenuti u narednih nekoliko godina. To je relativno jednostavna opservatorija, u suštini automobilska antena u svemiru, ali njena lokacija će biti jedinstvena: kružiće oko Mjeseca. Daljnja strana Mjeseca je jedino poznato mjesto u unutrašnjem Sunčevom sistemu bez radio smetnji koje je napravio čovjek. To je najtiše mjesto u okolini, i najbolje mjesto za lov na svemirska "mračna doba".
Pročitajte također:
Hvala ti! Bilo je jako zanimljivo (posebno u vezi DARE) :)