NASA-in plan da 2024. godine spusti američke astronaute na Mjesec čini se sve realnijim. Ali želja za dosezanjem satelita Zemlje nije samo među Amerikancima.
Kinezi također ustrajno provode svoje planove za naš prirodni satelit, a nisu jedini igrači u utrci za stalnu prisutnost ljudi na Mjesecu. Rusi i Europljani, kao i Indija, Izrael i Brazil, pokušavaju držati korak. Pokušajmo sada shvatiti kako se, 50 godina nakon prvog slijetanja ljudske posade na Mjesec, rade planovi za sljedeće misije s ljudskom posadom.
Pročitajte sve naše članke i vijesti o istraživanju svemira
Mjesec zove!
Mjesec je oduvijek privlačio pažnju čovjeka, čini se da smo s njim povezani nevidljivim vezama. Znanstvenici tvrde da je naš satelit nastao kao rezultat smrti još jednog moguće postojećeg planeta Sunčevog sustava, koji se zove Theia. Navodno se ovaj planet sudario sa Zemljom, zbog čega je njegov najveći fragment "pobjegao" u svemir, gdje je formirao Mjesec, kao i asteroidni pojas oko planeta.
Naš prirodni satelit kruži oko Zemlje na prosječnoj udaljenosti od 384 kilometara. Utječe na mnoge prirodne procese koji se odvijaju na Zemlji, kao što su, na primjer, plime i oseke oceana, čija je pojava možda uzrokovala nastanak života na našem planetu.
Mjesečevo orbitalno kretanje sinkronizirano je s rotacijom oko našeg planeta, zbog čega se sa Zemlje u svakom trenutku može vidjeti samo jedna strana satelita. Mjesečeva orbita je istovremeno jednostavna i prilično složena. Mjesec se na našem nebu ponekad pojavljuje točno iznad horizonta, kao da se ne skriva iza horizonta, ali ponekad visi vrlo visoko iznad naših glava. Mjesec možete vidjeti ne samo noću, već i danju. Mjesec uzrokuje tako zanimljive pojave kao što su pomrčine Sunca, a sama njegova prisutnost stabilizira rotaciju Zemlje.
Astrofizičari tvrde da bi bez satelita i asteroidnog pojasa naš planet bio izložen stalnim kataklizmama ili bi već odavno bio uništen. Sa svakim ciklusom rotacije, naš prirodni satelit polako se udaljava od Zemlje, ali će ostati s nama još dugo, tako da će čovječanstvo i dalje moći provoditi svoje grandiozne planove za proučavanje i razvoj najbližeg nebeskog tijela. .
Najbliže od njih predstavila je agencija NASA, koja planira da se u drugoj polovici 2024. godine američki astronauti ponovno pojave na Mjesecu. U to je uvjeren i novi čelnik ustanove, a da to nisu prazne riječi pokazuju i nedavni uspjesi Amerikanaca vezani uz svemirske letove, odnosno ambiciozni planovi za suradnju s Europskom svemirskom agencijom u izgradnji lunarne svemirske postaje .
Je li moguć povratak nakon 50 godina?
Naravno, nije stvar u tome da se to ne može napraviti što prije, nema tehnoloških prepreka. Ali trenutno se takve mjere smatraju neprikladnim. Dopustite mi da vas podsjetim da je prije 50 godina čovječanstvo već nekoliko puta letjelo na Mjesec. Bio je to rezultat svemirske utrke u kojoj je vrlo brzo ostao samo jedan konkurent - Sjedinjene Države. Izgubivši utrku, Sovjetski Savez se na kraju ograničio na slanje samo istraživačkih sondi na Mjesec.
Nekoliko desetljeća nakon posljednjeg slijetanja misije Apollo 17 na Mjesec 1972. godine, situacija je potpuno drugačija. U utrci koja se sada razbuktala novom žestinom, iako se danas čini više miroljubivom nego strateškom, konkurencija je puno veća. Osim SAD-a, tu je, naravno, Rusija (i vjerojatno samo Rusija zna koliko njezine izjave imaju šanse za provedbu, a koliko samo hvalisanje), ali tu je i moćna Kina, koja je doista uspješna i moćna u posljednje vrijeme, i to ne samo s gledišta medija. Ne treba zaboraviti ni druge ambiciozne igrače poput Japana, Indije, Izraela i Europe. Čak i ako nisu u mogućnosti samostalno realizirati svoj mjesečni plan, na sve moguće načine podupiru njegovu provedbu i aktivno sudjeluju u njoj.
Osim toga, još uvijek postoje privatne tvrtke (iako ih podupiru državne institucije), poput SpaceX-a Elona Muska koji je prije nekog vremena najavio turistički let oko Mjeseca. Naravno, većina nas na takve planove gleda s nepovjerenjem i dosta skepse, ali njihovu realnost ne možemo podcijeniti. U svakom slučaju, NASA traži i pomoć privatnih tvrtki koje mogu ponuditi zanimljiva rješenja za sljedeće letove ljudske posade na Mjesec.
Trenutno se Kina čini najodlučnijom i najdosljednijom. Možda se njihov svemirski program razvija prilično sporo, ali donosi opipljive rezultate. Činjenica je da njihovi projekti ne završavaju na papiru, kao u slučaju Rusije, već uvijek imaju konkretne ciljeve i daju konkretne rezultate. I upravo bi rivalstvo između Kine i ostatka svijeta trebalo pomno pratiti u nadolazećim godinama.
Ali što uopće tjera čovječanstvo na Mjesec? Zašto nas toliko privlači ovaj srebrni metak? Duhoviti memovi u slučaju Kine to vide kao rješenje problema prenapučenosti. Ali Mjesec nije samo prostor spreman za korištenje, možda je to sasvim druga stvar.
Zašto mjesec?
Mjesec je vrijedan za stanovnike Zemlje iz nekoliko razloga. Prvo, to je najbliži planet do kojeg se može doći svladavanjem Zemljine gravitacije. Drugo, to je ogroman izvor takvih sirovina kao što je Helij-3. Upravo ova kemijska tvar može postati gotovo beskonačan izvor energije za fuzijske reaktore, njezini će resursi trajati najmanje 10 godina, osim toga, Helij-000 praktički nema na Zemlji. Također je moguće da na našem satelitu ima vode. Ovo će biti korisno ne samo za stanovnike našeg planeta ili useljenike na Mjesec, već će se koristiti i za proizvodnju raketnog goriva. Moguća su i nalazišta zlata, platine i drugih rijetkih elemenata koji mogu biti ključni za razvoj moderne tehnologije i elektronike.
Treće, Mjesec je strateško mjesto za daljnje istraživanje Sunčevog sustava. Tu može biti transferna stanica za daljnja putovanja, ili čak mjesto gdje ljudi mogu živjeti (i da se olakša teret na Zemlji i da se spasi od pogoršanja uvjeta na njoj). Konačno, Mjesec je vrlo privlačno mjesto za znanstvenike za istraživanja i promatranja na njegovoj površini, posebice na nevidljivoj strani. Iako, kako je nedavno otkriće NASA-e pokazalo, sunčana strana našeg Mjeseca krije i neke vrlo zanimljive tajne. Riječ je o istraživanjima u sklopu programa Artemida prema kojem bi se američki astronauti trebali vratiti na Mjesec. Prema riječima čelnika NASA-e Bridenstinea, agencija je otkrila vodu na solarnoj strani našeg satelita, ali zasad još nije poznato je li moguće koristiti lunarnu vodu kao sirovinu. No, upravo je ovo otkriće iznimno važno kako za misiju Artemis, tako i za globalne planove ljudske prisutnosti na Mjesecu.
Mjesec je također od velike vrijednosti kao resurs koji još nije službeno raspodijeljen među nacijama Zemlje, još uvijek vrijedi načelo "prvi dođe prvi poslužen". Iako u teoriji Ugovor o svemiru, koji je stvoren 1967., predviđa miroljubivo i nenatjecateljsko istraživanje ovog i drugih nebeskih tijela. Drugim riječima, Mjesec je opće dobro cijelog čovječanstva, ali već iskopani resursi pripadaju onome tko je to učinio. Zato je toliko važno tko će prvi iskoristiti i istražiti Mjesec. Čak i ako podliježe pravilima dogovorenim između zemalja, sama prisutnost na Mjesecu bit će vrlo jaka trgovačka valuta.
Pročitajte također: Crew Dragon nije jedini: koji će brodovi idućih godina ići u svemir
Kina i njihova odlučnost
Godine 2013. Kina je postala treća zemlja koja je sigurno spustila vozilo s posadom na površinu Mjeseca nakon Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza. U prvim danima 2019. kineski transportni brod Chang'e 4 sletio je na suprotnu stranu Mjeseca, a rover Yutu 2 počeo se kretati po njegovoj površini. Zajedno s misijom, na istraživanje su poslani uzorci organizama koji su se trebali razviti u lunarnim uvjetima. To su još uvijek vrlo jednostavni testovi, ali najvažnije je da Kina bez problema uspijeva provesti sljedeće faze mjesečeve utrke.
Na Zemlji postoje i takvi projekti o kojima se malo priča. To uključuje projekt Yuegun-1 (Mjesečeva palača - 1), stanište u kojem su studenti živjeli u uvjetima sličnim lunarnim (osim niske gravitacije, koja se ne može reproducirati). 200 dana četvero studenata živjelo je u izoliranom okruženju koje su stvorili ruski inženjeri.
Suradnja između Kine i ostatka svijeta, a posebno SAD-a, u istraživanju Mjeseca bit će vrlo teška. Dijelom zato što je to prestižna aktivnost, dijelom zbog gore opisanih prednosti koje Kina ne želi dijeliti, a dijelom zbog zategnutih odnosa između dviju zemalja, koji su u posljednje vrijeme postali posebno neugodni. Ipak, Kina ne isključuje međunarodnu suradnju u cilju izgradnje baze s ljudskom posadom u blizini južnog pola Mjeseca. Međutim, optuživanje Kine za navodnu špijunažu lišava suradnju njenog stvarnog potencijala. No, osim SAD-a i Europe, tu je i Rusija koja je odmah odlučila iskoristiti ovu situaciju u svoju korist. Kruže priče da se Roscosmos na sve moguće načine pokušava vratiti u ovu utrku zahvaljujući suradnji s Kinezima. Imaju prilično ambiciozne projekte za bespilotnu misiju već 2022. godine, ali i obuku Rusa i Kineza za slijetanje na Mjesec.
Kina je u sklopu programa Chang'e sudjelovala u istraživačkim misijama orbitalnih sondi u prvom desetljeću 5. stoljeća. Druga faza ovog programa, koja uključuje površinske studije, trenutno je u tijeku i, kao što znamo, uspješna. Sljedeća misija Chang'e 2 projekt je leta na Mjesec i povratka na Zemlju s prikupljenim uzorcima (oko XNUMX kilograma) s njegove površine.
Nakon završetka ovih zadataka kreće Faza IV, a to je faza intenzivnog proučavanja Mjeseca kako bi se utvrdilo koje je područje najatraktivnije za istraživanje. Ova bi se etapa trebala dogoditi 20-ih godina 21. stoljeća, a bit će okrunjena letom s ljudskom posadom nakon 2030. godine.
SAD ubrzava svoje planove za let na Mjesec
Kina mora učiniti mnogo toga po prvi put da bi poletjela na Mjesec, dok su SAD, doduše, "malo zaboravile kako se to radi", ali već dosta znaju. Posljednjih desetljeća NASA je poslala mnoge istraživačke misije na Mjesec (Clementine, Lunar Prospector, Lunar Reconnaissance Orbiter, Artemis, GRAIL, LADEE), što im je omogućilo detaljnije proučavanje satelita. Ali najveći neprijatelj SAD-a je birokracija, čije djelovanje dovodi do kašnjenja kasnijih projekata.
U početku se činilo da SAD ima problem izbora. Trebaju odlučiti koji im je cilj važniji - let na Mars ili istraživanje Mjeseca. Potonje su htjeli prepustiti privatnim tvrtkama, ali su na kraju oba cilja postala važna za NASA-u, kao što su nedavna izvješća potvrdila. Podsjećam da SAD želi poslati astronaute na Mjesec u drugoj polovici 2024. godine, odnosno u sljedećih 5 godina.
U SAD-u postoji dosta mogućnosti i sredstava za to. Tako se očekuje da će raketa SLS (Space Launch System) i vozilo Orion napraviti prvi let oko Mjeseca 2020. godine, a misija s posadom planirana je za 2024. godinu. Tada će Kina biti tek u takvoj fazi, što je NASA već izvela prije mnogo godina.
Rusi su spustili nekoliko bespilotnih letjelica na površinu Mjeseca, ali misija s ljudskom posadom nije uspjela. Sjedinjene Države trenutno su uključene u projekt Gateway Station, transfernog čvorišta u Mjesečevoj orbiti. Žele da drugi, uključujući Rusiju, surađuju u njegovoj izgradnji, ali Rusi još ne znaju što žele. To nije iznenađujuće. Tek u nadolazećim mjesecima bit će razvijen nacionalni ruski plan koji će odrediti s kim i kako Rusija želi istraživati Mjesec.
Kakva će biti ova orbitalna lunarna stanica? Ovo je mnogo manja verzija Međunarodne svemirske postaje, koja će biti stalno prisutna u Mjesečevoj orbiti. Stanica će biti postavljena u eliptičnu orbitu oko našeg satelita. Orbitalni kompleks gradit će se u fazama uz potporu privatnih tvrtki i svemirskih agencija iz drugih zemalja. Njegov prvi modul, koji sam osigurava snagu i lansira, trebao bi biti lansiran u orbitu 2022. godine. Moduli za posadu i istraživanje pojavit će se u nadolazećim godinama. Prema pretpostavkama, misije s posadom (do 4 osobe) do postaje trajat će od 30 do 90 dana. Od aktivnosti vezanih uz znanstvena istraživanja planirani su i kratki letovi na površinu Mjeseca. Dakle, nema planova za slanje ljudi na Mjesec kao što je to bilo 1960-ih i 1970-ih, a takva svemirska postaja trenutno je više u skladu s planovima za buduće lunarno naseljavanje.
Europa koja ne želi stalno igrati drugu violinu
Kada govorimo o Mjesecu, spominjemo NASA-u, CNSA i Roskosmos, ali ne smijemo zaboraviti ESA-u (Europsku svemirsku agenciju) i srodne europske tvrtke u svemirskom sektoru. ESA ima veliko iskustvo. Može se reći da mnogi NASA-ini projekti ne bi bili mogući bez njegove pomoći.
Godine 2016. ESA je u suradnji s Foster + Partners najavila inicijativu Lunar Village koja prikuplja misli i ideje vezane uz istraživanje Mjeseca. Nedavno je potpisan zajednički sporazum s europskim proizvođačem raketa Ariane, u kojem je navedeno da Europljani ne samo da žele surađivati s NASA-om, pomažući im na svaki način u projektima, već razmišljaju io igranju prvih uloga. Ovaj sporazum ima za cilj odrediti šanse za let na Mjesec sredinom sljedećeg desetljeća (2025. ili kasnije) i početak iskorištavanja tamošnjih resursa.
Plan se čini vrlo ambicioznim, ali ESA godinama stječe iskustvo o tome kako doći tamo (koristit će se raketa Ariane 64) i preživjeti na Mjesecu, uključujući gradnju stambenih objekata korištenjem 3D printanja i lokalnih resursa. Jedinstveno lunarno stanište pod nazivom FlexHab (Future Lunar Study Environment), koje je dizajnirao Foster + Partners, nudi životni prostor usporediv s brodskim kontejnerom.
Lunarna misija: trenutni status
Trenutna slika mjesečeve utrke je sljedeća: s jedne strane Kina uz moguće sudjelovanje Rusije (malo je vjerojatno da će se sama Rusija usuditi), s druge strane Sjedinjene Države koje jasno definiraju datum misije s posadom. . Uz Europu sa svojim ambicioznim planovima. I ne bez šanse, jer, kako kažu, svađa dvojice uvijek koristi trećem. Ali postoje i drugi zanimljivi i ambiciozni projekti.
Za Mjesec su zainteresirane i državne svemirske agencije i privatne tvrtke. Da, projekt Google Lunar X Prize, koji je trebao izvesti misiju na Mjesec i vratiti uzorke, unatoč odgodi krajnjeg datuma, još uvijek ima šanse za realizaciju. Još uvijek postoje tvrtke poput izraelskog SpaceIL-a, američkog Astrobotica, MoonExpressa, indijskog TeamIndusa i japanskog Hakuto/ispacea, koje nastavljaju s realizacijom svojih planova. Drugi timovi, poput onih s MIT-a, žele pridonijeti istraživanju Mjeseca na različite načine, u ovom slučaju izgradnjom 4G bazne stanice na površini Mjeseca.
Iako je početak 2019. u ovoj utrci pripao Kinezima, zahvaljujući uspješnoj misiji Chang'e 4, no podsjetimo da Indija pokušava izbalansirati potencijal ove zemlje ne samo u Aziji, već iu svijetu. Nažalost, indijska ISRO-ova lunarna misija Chandrayaan-2, čiji je cilj bio kontrolirano slijetanje na Mjesec, na kraju je propala. Njihovo vozilo s posadom Vikram izgubilo je kontakt sa Zemljom dok je pokušavalo prići mjestu slijetanja.
Još gore je završila misija izraelskog broda "Bereshit", koji se srušio u travnju 2019. dok je pokušavao sletjeti na površinu Zemljinog satelita. Stoga je broj zemalja koje su uspjele izvršiti kontrolirano slijetanje na Mjesec još uvijek vrlo mali i sastoji se od samo tri zemlje.
To ne mijenja činjenicu da u ovom trenutku vijesti iz SAD-a o misiji s ljudskom posadom na Mjesec do 2024. zvuče ozbiljno i uvjerljivo. No, povijest je mnogo puta pokazala s koliko se problema ovakvi projekti nose. To je ono što smo vidjeli posljednjih mjeseci kada se prisjetimo neuspjelih misija Izraela i Indije. No, ako Amerikanci uspiju svladati birokraciju, iznaći dovoljno sredstava i riješiti probleme čisto tehničke prirode, za nekoliko godina vidjet ćemo još jednog čovjeka kako slijeće na Mjesec.