Supravodljivost na sobnoj temperaturi i tlaku bila je cilj znanosti o materijalima više od jednog stoljeća i konačno je možda postignut. Ako je novi materijal doista supravodič, mogao bi revolucionirati način na koji se naš svijet napaja, ali prvo rezultati moraju biti predmet ozbiljnog znanstvenog ispitivanja.
Kada je materijal supravodljiv, struja teče kroz njega bez otpora, što znači da se energija ne gubi kao toplina. Međutim, svi do sada stvoreni supravodiči zahtijevali su ekstremno visoke tlakove, a većina ih je zahtijevala vrlo niske temperature.
Ranga Dias sa Sveučilišta Rochester u New Yorku i njegovi kolege kažu da su stvorili materijal od vodika, dušika i lutecija koji postaje supravodljiv na temperaturama od samo 21°C i tlaku od 1 gigapaskala. To je gotovo 10 000 puta više od atmosferskog tlaka na Zemljinoj površini, ali još uvijek znatno manje od tlaka potrebnog za prethodne supravodljive materijale. "Recimo da jašete konja 1940-ih i vidite Ferrari kako prolazi - to je razina razlike između prethodnih eksperimenata i ovoga", kaže Diaz.
Kako bi stvorili materijal, smjestili su kombinaciju tri elementa u dijamantni nakovanj – uređaj koji komprimira uzorke na iznimno visoke tlakove između dva dijamanta – i stisnuli. Kada se stisne, materijal mijenja boju iz plave u crvenu, zbog čega su ga istraživači nazvali "crvena tvar". Istraživači su proveli niz testova kako bi proučili električni otpor crvenog materijala, toplinski kapacitet i interakciju s magnetskim poljem. Svi testovi pokazuju da je materijal supravodič.
Međutim, neki istraživači u području supravodljivosti nisu uvjereni u to. “Možda su otkrili nešto potpuno novo i superiorno u svom radu što će donijeti Nobelovu nagradu, ali imam neke rezerve”, kaže James Hamlin sa Sveučilišta Florida.
Njegovo upozorenje, kao i upozorenje drugih istraživača supravodljivosti, proizlazi iz kontroverze oko rada iz 2020. koji su objavili Diaz i njegov tim, a koji je kasnije povukao znanstveni časopis Nature. U to su vrijeme neki ispitivali jesu li podaci predstavljeni u radu točni i postavili pitanja o tome kako su objavljeni podaci mjerenja dobiveni.
"Sve dok autori ne pruže odgovore na ta pitanja koji se mogu razumjeti, nema razloga vjerovati da ovi podaci koje objavljuju u ovom radu odražavaju fizička svojstva stvarnih fizičkih uzoraka", kaže Jorge Hirsch sa Sveučilišta Kalifornija u San Diegu. .
Ako teoretičari mogu točno shvatiti kako i zašto ovaj materijal postaje supravodljiv, to će pomoći u uvjeravanju istraživača da je on doista supravodič i moglo bi otvoriti nove mogućnosti za razvoj tehnologije.